Mnogi ljudi osobito na kontinentu ne piju moka kavu jer jednostavno to nije u njihovoj tradiciji. I ja volim tursku kavu, ona mi je zaista omiljena. No ima nešto u toj moka kavi što me oduševljava i jednako ispuni onim osjećajem buđenja. Moku piju ljudi bliže moru. I svi imaju obavezno moka aparat Bialetti.
Naravno da će biti Bialetti kad je čovjek prvi i izmislio ovaj aparat za moku i to davne 1933. Gotovo mi je nevjerojatna pomisao da se bavio time. Kava je talijanima velika strast, nužnost i bez nje nema dana. I tako je gospodin Bialetti također maštao kako napraviti savršenu kavu, ali kući. Kod nas tu u primorju ljudi još uvijek nisu imali svoje kupatilo već je na katu bilo jedno koje su sve obitelji koje su živjele na katu dijelile, a Bialetti je razmišljao o kavi. O tako jednom kulturnom i društvenom ritualu. Meni je to gotovo i nezamislivo.
Ali čovjeku moram odati priznanje, njegova kava, ovisno koji tip kave volite je izvrsna! Tako su zanimljive okusom, mirisom i bojom. No, meni je najveća fascinacija sam aparat za moku. Nevjerojatno mi je kako se sjetio napraviti tako korisnu spravicu za kućnu upotrebu koja u trenu napravi savršenu kavu.
Majstor Bialetti, zasigurno su ga tako nazivali i pozdravljali njegovi sugrađani. Mogu zamisliti kako se išlo u njegov bar na kavu, kao po pričest u crkvu. A on je maštao o najboljoj kavi i stvario ju je. Mislim da ne postoji kuća u Istri, barem onoj priobalnoj koja ne posjeduje aparat za moku. Ta je kava uobičajeno servirana i ujutro, no najčešće poslije ručka. I ja imam kući moku Bialetti, naravno, i to je nezaobilazan ukras svake kuhinje. Uopće ne znam kako bi izgledala kuhinja bez moke Bialetti. Vjerojatno kao da je bez mirisa ili tako nešto, barem za mene……




